Ove je školske godine na državnoj smotri LiDraNo u kategoriji samostalnih novinarskih radova našu školu predstavljala Nina Sučić, učenica 2.razreda. Mentor joj je bio prof. Ivica Šušić. U nastavku pročitajte članak kojim je oduševila članove žirija kao i ostale sudionike i njihove mentore.
Nastavni proces uz građevinske radove BAGERSKA SIMFONIJA
U nekoliko splitskih odgojno-obrazovnih ustanova, od osnovnih i srednjih škola do fakulteta, smještenih na lokalitetu Spinut, prvo polugodište je prošlo uz građevinske radove. Zanimljivo je da su počeli baš kad i školska godina. Nastavljaju se i u drugom polugodištu. Mnogi se pitaju može li to dvoje zajedno. Izgleda da može.
Učenici, profesori i ostali zaposlenici više splitskih škola, ove školske godine morali su se naoružati čeličnim živcima. Od samog početka školske godine počeli su udarati ritmovi građevinskih strojeva popraćeni efektima kao u 4 D kino dvorani. Bageri, dizalice i miješalice preuzeli su teren, a izgleda i sam nastavni proces. Posvuda buka i prašina. Iznad glava bruje dizalice s teretima, naginju se do samih prozora preuzimajući kontejnere s otpadom i tjeraju strah u kosti.
Najzanimljivije je što se na Obrtno tehničkoj školi ruši dio postojećih, prije desetak godina izgrađenih objekata. Rade se parkirna mjesta za djelatnike jer je odavno već u ovom krugu naći parkirno mjesto kao dobiti na lutriji. Split se je već odavno zatrpao asfaltom i betonom i mora se rušiti i kopati da bi se došlo do nekoliko novih kvadratnih metara.
Preuređuju se i prostori I. i II. gimnazije, stare zgrade koju je uistinu odavno trebalo preurediti. Osobito se uređuje posljednji kat koji će biti dodijeljen Umjetničkoj akademiji.
Izvođači radova tvrde kako su gradilište maksimalno osigurali. Učenici i profesori su upozoreni da ne koriste sjeverni izlaz jer može biti opasno. Svejedno, tamo je ostala navika zapaliti cigaretu; i učenicima, i profesorima. Doduše, malo podalje jedni od drugih.
Treba sve ovo izdržati jer zamjenskog prostora ni za to, a ni za nastavu nema.
Radnici kao radnici
Svima je postalo jasno da se nastava ne može održavati u normalnim uvjetima i da pravila o kućnom redu ne mogu funkcionirati. Ovi prostori više sliče na gradilište nego na školske prostorije. Na ulazima se zapinje za otirače od kartonskih kutija. Dovodi se u pitanje i sama sigurnost učenika, nastavnika i drugog nastavnog osoblja. Na oglasnim pločama stalno su razna upozorenja. Njima svatko želi zaštititi sebe, ako se slučajno dogodi nekakvo zlo. Najteže je u podrumskim učionicama jer su one ionako bile zagušljive i neprilagođene svojoj namjeni. Kašlje se i kiše; neki iz stvarne potrebe, a neki zbog igre i senzacije.
Radnici kao radnici; zagospodarili ulazima, stubama i hodnicima odgojno-obrazovnih prostorija. Pronose građevinske materijale, razbijaju postojeće zidove i slažu nove. Buše, bruse, pile, boje i glasno se dozivaju. A treba i njima veliki odmor: marendaju, popiju pivo i zapale cigaretu. Nemaju baš kompleksa od profesora, studenata i učenika što se provlače ispod njihovih skela i preskaču preko razbacanih alata. Što će ljudi? Valja i njima živjeti. Zarađuju kruh svagdanji. Neki su se brzo sprijateljili s domarima i spremačicama. Ne zna se više tko bi što trebao čistiti pa to najčešće ne radi nitko.
Kako se odvija nastava?
Nastavni proces teče. Neki će reći u nemogućim uvjetima, a drugi da je baš zanimljivo. Kako tko i kako kada. I učenici, i nastavnici. Splićani se izgleda uvijek žale: i kad ima turista i kad ih nema, i kad puše bura i kad puše jugo. I kad se gradi, i kad se ne gradi. Tako i s ovim. Učenici su željni neuobičajenih događanja i dramatike pa im sve ovo teško ne pada. Profesori se nadglasavaju sa strojevima. Neki to mogu, a neki odustaju i prelaze na „tihi rad“, tj. onaj izvan metodičkih okvira: „Pročitajte u sebi što piše u udžbeniku i zapišite sažetak koji je kao vrsta pisanog izražavanja ionako ove godine obvezan na maturi.“ Nije svako zlo za zlo!
Najzanimljivije je na satovima hrvatskoga jezika kada bageri slažu svoje sonete pa nadodaju još jednu tercinu ili još jedan daktil heksametru. A o glazbi da i ne govorimo: pridodaje se peti stavak i tako stvaraju, moglo bi se nazvati, „Bagersku simfoniju“.
Treba li samo grintati?
Svi se pitamo, ako se je ovo trebalo raditi, zašto se s radovima nije krenulo ljeti dok nastave nije bilo. Bar dio grubih radova se je mogao izvesti prije početka školske godine. Tko je za to odgovoran?
Najvažnije pitanje je do kada će ovo trajati. Iz nekih izvora saznajemo da se završetak radova očekuje u travnju, ali iz sličnih iskustava znamo kako se to često produži i to ne za kratko vrijeme. Tako će naši maturanti vjerojatno otići uz ovakvo ozračje. Ali, možda ne treba samo grintati. Nešto treba i pretrpjeti kako bi se stvorili bolji uvjeti rada za sve. Nadajmo se da će, kad se gradilište očisti, uistinu svima biti ljepše i bolje. Iz nekih dosad uređenih detalja, to se i nazire. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li se prije zaključiti ovi radovi ili učeničke ocjene.
