„Profesorice, ispričavam se što kasnim, kasnio mi je bus!“
„Tata, iden vanka, možeš dati koju kunu (uz najslađi molećivi pogled ikad)?“
„Di ćemo? Ajme, neman pojma, neću stalno na isto misto…“
Mislim da su nam svima dobro poznate ovakve ili slične rečenice.
Skupina entuzijasta iz udruge Grad za mlade postavila je pred srednjoškolce Splita zanimljivo pitanje : Je li Split grad za mlade? Nakon prvih polušaljivih potvrdnih odgovora („Imamo sunce i more, šta drugo oćemo?!“),bilo je zapravo jako interesantno koliko je bilo negativnih odgovora i zamišljenih lica. Tijekom diskusije iskristalizirali su se neki od problema na koje su okupljeni ukazali.
Cijene!
Pa dobro jesmo li mi turisti pa da nas onako “oderu” u kafićima. Ne plaćamo mi kavu i pogled, vidimo ga čim provirimo kroz prozor. Isto tako karte za bus. Dobro je onima koji imaju popust na pokaznu, ali ako se plaća puna cijena od 130 kn, to nije normalno! Oni koji nemaju pokaznu, moraju dnevno potrošiti najmanje 30-ak kn na karte. Što se tiče prehrane, ni tu nije povoljnija situacija. U slučaju da smo željni nečega zdravijeg od masne pizze ili krafni iz pekare, možemo otići na jedno-dva mjesta u gradu sa zdravom hranom i platiti za to pravo bogatstvo.
Vrijeme između aktivnosti
Sigurna sam da ima još onih koji su kao i ja pretrpani s barem 10 izvannastavnih aktivnosti i nemaju kada ručati u miru. Nisam li u pravu? I baš kad vam se nešto jede, jedino oko vas su pekare i blaženi Pizza cut, ali vam se malo diže želudac od jedno te iste hrane svaki dan. Ili kad imaš tjelesni, a zbog “famoznih” buseva ne stigneš doma pa pakiraš ručak i jedeš ga u atriju škole… To sam samo ja? Dobro, svejedno, mislim da je bilo barem sličnih situacija.
-Možda da ima više parkova i definitivno više bicikla za iznajmljivanje.
učenica prvog razreda Druge gimnazije
-Ovisi o kakvom tipu mladih govorimo. Ako je riječ o ilegalnim aktivnostima popularnima među mlađom ekipom, Split nudi pregršt skrovitih mjesta. Ako je pak riječ o konstruktivnim druženjima i okupljanjima s ciljem uživanja u nekoj zajedničkoj aktivnosti koja je objektivno od koristi, na primjer ako ti se prohtije s prijateljima igrati odbojku ili badminton, nema baš predviđenog mjesta za to. I naravno od slabo promoviranog sadržaja istakla bih kinoteku Zlatna vrata i Ljetno kino Bačvice, Dom mladih i klub Kocku. Eventualno koji tečaj jezika, na primjer, ja sam sada našla tečaj španjolskog koji vodi cura koja je izvorni govornik, u trajanju od 5 tjedana i to skroz besplatno. Takve stvari nažalost ili se na potiču ili jednostavno imaju jako slab odjek. Ja predlažem da se izgradi (ili jednostavno prenamijeni) neki prostor koji bi služio kao svojevrsni centar za mlade. To bi bilo mjesto gdje se mladi mogu družiti, razgovarati, održavale bi se različite radionice i učili bismo jedni od drugih zabavljajući se.
