Tko? Što? Gdje? Kada? Kako? Zašto?
Hrvatski jezični portal prvotno definira metamorfozu kao pojam koji u grčkoj mitologiji označava preobrazbu ljudi u životinje, cvijeće ili zvijezde voljom bogova. No, metamorfoza podrazumijeva puno šira i sveobuhvatnija značenja te prožima sve aspekte postojanja – od osobnoga razvoja do društvenih promjena, pa čak i evolucije svemira. Taj je proces preobrazbe ponekad postupan i gotovo neprimjetan, ponekad nagao i radikalan, no sastavni je dio života, i naših osobnih i našega planeta. Stoga ne čudi što smo na prvome ovogodišnjem sastanku novinarske grupe u školskoj knjižnici jednoglasno odabrali ovu temu za temu broja.
Zašto?
Najjasniji primjer metamorfoze u prirodi zasigurno je onaj u svijetu kukaca. Preobrazba nakon koje gusjenica postaje leptir simbol je promjene nabolje, ali i ogromnoga potencijala koji se krije unutar svakog bića.
Ljudska društva također se mijenjaju, povijest nas tomu podučava. Revolucije, ratovi, razvoj industrije, tehnološki napredak, urbanizacija, migracije, klimatske promjene mijenjaju naš svijet, način na koji živimo, družimo se, radimo, volimo, komuniciramo…Svaka takva, vanjska, promjena, tjera i svakoga od nas na promjenu, trebamo se prilagoditi kako bismo opstali.
Promjena i ja
Ljudski je život stalna metamorfoza. Kada razmislimo o promjenama, fizičkim ili mentalnim, ne možemo ne pomisliti na zajednicu koja je njima najsklonija – na adolescente. Adolescencija je razdoblje postupnog pretvaranja iz djeteta u odraslu osobu tijekom kojeg dolazi do traganja za osobnim identitetom. Postavlja se pitanje što tu promjenu potiče. Na djecu i adolescente te na njihove osobnosti utječu geni, ali i okolina u kojoj se nalaze.
Obitelj, prijatelji, poznanici ali i društvo u cjelini utječu na naše ponašanje, norme i načela, htjeli mi to ili ne. „Reci mi s kime se družiš pa ću ti reći tko si“ izreka je koja dobro ilustrira navedenu činjenicu. U ranijoj adolescenciji težimo za prilagodbom koja se od nas očekuje tijekom ulaska u novo društvo, s ciljem da nas njegovi članovi prihvate. U fazi kasnije adolescencije postajemo skloniji užem krugu prijatelja koji ne traži od nas ogromnu prilagodbu da bismo im pripadali.
Adolescencija je idealan tip metamorfoze koja, za sve nas koji kroz nju prolazimo, predstavlja jednu od najvećih životnih promjena . To je razdoblje ispunjeno učenjem, greškama, stvaranjem novih navika (onih dobrih, ali i loših) i tijekom kojega ćemo se ponekad zapitati i koliko se čovjek zapravo i može promijeniti.
Zasigurno, ponekad se promjene i bojimo. No, ona je nužna. I događa se, bez obzira na naše eventualne strahove. Bila ona izvan ili unutar nas, ona je potrebna da bismo bolje razumjeli svijet oko sebe, ali i svijet u nama. Bez promjene bismo ostali na istom mjestu, bez mogućnosti da ostvarimo sav potencijal. Da bismo ga ostvarili i da bismo postali upravo ono što želimo postati, trebamo naučiti prihvatiti poraz te iz svake teške situacije izvući i zapamtiti nešto dobro. Zato iskoristimo ovo teško, ali lijepo razdoblje; budimo znatiželjni, dobri prema sebi i drugima, prihvatimo da nećemo uvijek biti u pravu te da ono što mislimo da nam je potrebno, možda i nije ono što ćemo dobiti.
Da, nije i neće biti lako. No, adolescenciju je prošao svaki odrasli čovjek na Zemlji, od starih Grka pa do danas. To je dokaz da smo, iako različiti, po nečemu isti.
Da bismo prihvatili adolescenciju i promjene koje nosi, možda će nam nekada biti dovoljno vratiti se u prošlost i bar na trenutak svijet pogledati očima djece koja željno iščekuju da od gusjenice postanu predivan leptir.
Lana Brković, 3.e
