Škola je mnogim učenicima velika obaveza te je često teško uskladiti izvannastavne i nastavne obaveze. Zbog toga mnogi odustaju od onoga što vole kako bi se fokusirali na ono što moraju. Lucija Kristić iz 3.r razgovarala je s dvjema učenicama naše škole koje uspješno realiziraju ono što je mnogima od nas nezamislivo. Predstavljamo vam Doroteu Prka i Marizu Petrić.
Dorotea Prka, balerina i učenica 4.f
Dnevno provede oko 6 sati na baletu i isto toliko na nastavi tako da uči navečer. Od 21.00 do ponoći , a nekad i kasnije, ovisi koliko toga ima. Vremena za odmor baš i nema, pogotovo ako se želi družiti s prijateljima. Srećom, najbolje su joj prijateljice na baletu pa im je svaka proba jedna vrsta druženja. Uglavnom, dani joj nikad ne izgledaju tako da gleda u prazno ili samo leži.
Profesori razumiju njen pretrpan raspored i omogućili su joj odgovaranje po dogovoru. No, nekad je i tako teško. Posebno je naporno bilo pred kraj trećega razreda jer se uz školu pripremala i za nastup u baletu ,Giselle” u splitskom HNK. U tom su periodu probe u kazalištu trajale do ponoći, često je izostajala s nastave i bila je kronično neispavana. Tada joj je veliku pomoć pružila i razrednica (prof. Sanja Utrobičić) koja ju je ohrabrivala. Često je pitaju imam li neki poseban ,,trik”, no, nažalost, nema! Jednostavno moraš biti svjestan da nema baš vremena za odmaranje. Ona često uči i na baletu, nosi knjige sa sobom na trening i u pauzama uči. To joj je u velikoj mjeri i poboljšalo koncentraciju jer se naučila koncentrirati na učenje čak i u velikoj dvorani gdje svira muzika i plesači plešu dok ih baletni pedagozi ispravljaju.
Bez obzira na velika odricanja, ne razmišlja o odustajanju. Uistinu voli balet. osjeća se slobodno i potpuno opušteno dok pleše. Osjećaje koji se jave dok pleše ne može opisati, kao da leti, a taj osjećaj ne pronalazi nigdje drugdje.
Svoju budućnost vidi u baletu i planira nastaviti plesati i nakon srednje. Također, planira završiti fakultet te će nakon nekog vremena balet ostati samo hobi. Naime, zbog iznimnih fizičkih napora balerine rano idu u mirovinu (u tridesetima). Zato će studirati nešto što voli te se nada da će u budućnosti uspjeti uskladiti fakultetske i baletne obaveze kao što je to i dosad radila.
Mariza Petrić, 3.r u l. gimnaziji i maturantica u Glazbenoj školi J. Hatzea
Osnovnu glazbenu pohađa još od drugog razreda osnovne škole. Marizin dan prepun je obaveza. Od jutra do mraka bavi se učenjem, pisanjem zadaća i sviranjem. Iz jedne škole trči odmah u drugu te je zahvalna što su blizu. Tijekom vremena navikla se na ovakav tempo školovanja pa više nije toliko teško, ali to ne znači da nije zahtjevno. Smatra da je ključ njezina odličnog uspjeha u dobroj organizaciji, trudu, volji te, najvažnije, ljubavi prema glazbi. Osim toga ima veliku podršku svoje obitelji, prijatelja, ali i profesora. Zahvalna je i svojoj baki koja joj uvijek skuha ručak kako bi sve uspjela obaviti na vrijeme. Profesori su joj uvijek spremni pomoći. Zbog toga ima ispitivanje po dogovoru. Naravno, postoje i oni koji nemaju razumijevanja, ali s njima uvijek uspije izaći na kraj,
Ipak, ne ide uvijek sve onako kako ona zamisli. Svoje školovanje vidi kao jedno putovanje u kojem se izmjenjuju lakša i teža razdoblja. Nije svaki dan idealan, ali Mariza daje sve od sebe jer je ljubav prema njezinim interesima i želja za znanjem jača. Postoje i oni dani kada ima pregršt obaveza koje obavlja od mraka do zore, ima neprospavanih noći ili loših ocjena, ali ne dopušta da je išta od toga sruši. Nažalost, ne uspijeva uvijek naći vremena za sebe. Mnogo je odricanja, no smatra kako su odmor i briga o sebi najvažnij za uspjeh. Kada ima malo slobodnoga vremena, voli se družiti s prijateljima, pogledati neki film ili pročitati dobru knjigu. Trudi se svaku slobodnu sekundu provesti sa svojom obitelji i prijateljima. Također, draga joj je i druga opcija – san!
Najvažnije je, smatra Mariza, u svenu ovome zadržati vlastiti mir te ne zaboraviti na odmaranje, prijatelje i obitelji jer, na kraju krajeva, bez njih ne možemo ni u jednoj školi, a kamoli u dvjema.
