„Hrabro, drsko i samopouzdano“
Na ovogodišnjem državnom Lidranu u Vinkovcima našu su školu predstavili učenici Jakov Tralić, Max Majer, Ela Drmić, Aurelia Regner, Klara Vrvilo, Nika Marinović i Marijeta Maras koji su izveli predstavu Lekcija. Njihova je mentorica bila prof. Sanda Cambj. Za čitatelje je Fame maturant Jakov Tralić, ujedno i redatelj, dramaturg i scenski tehničar objasnio zašto baš Ionesco i kako je nastajala predstava Lekcija.
Sve nas je školski sustav izdao. To je neupitno. Mnogi od nas bili su žrtva nekog profesora ili profesorice koji su znatno otežali naše školovanje. Koji su se iživljavali nad nama. Koji su u nama ubili svu ambiciju i ljubav za predmet ili cijelo školovanje. Svi smo žrtve sustava. Cijela društvena mašina ovisi o malim ljudima koji pristaju na nešto neprihvatljivo. Na mikroagresije koje postaju veliki napadi na pojedinca. Veliki napadi koji postaju sustavni problemi za koje nikome ne pada na pamet da ih isprave ili zaustave jer su im van zone interesa. Bitno je da se kotačići društva nastave dalje vrtjeti podmazani suzama, znojem i krvi onih u njemu. O tome je pisao Eugené Ionesco još 1951. Njegova (anti)drama tada je tematizirala sustavno “klanje” pojedinaca u bezličnoj birokratskoj mašini našeg društva, čiji je prvi dio upravo školski sustav.
100% učenička produkcija
Postavili smo ovaj komad u suvremenom kontekstu. Dramaturgijom smo naglasili današnje muke školovanja i doveli ovaj postratni tekst u suvremeno doba. Komad je već bio prepun citata svakodnevnoga učeničkog života kao što je: ,,Zato, gospođice, jer se to ne objašnjava!” U nju smo dodali moderne patnje poput Powerpoint prezentacija. Nešto na što sam osobno ponosan jest činjenica da je svaki korak produkcije ove predstave bio stopostotno učenički. Ja sam bio redatelj, dramaturg te scenski tehičar. Imali smo i inspicijenticu, Marijetu Maras, fotografkinju Mariju Šarolić te,, naravno naše glumce: Maxa Majera (Profesor), Elu Drmić (Učenica), Aureliju Regner (Služavka) te Niku Marinović (MZO) i Klaru Vrvilo (AZOO). Predstava naravno ne bi bila moguća bez mentorstva prof. Sande Cambj.. Ona je bila blaga ruka koja nam je dopustila potpunu autonomnost i nježno nas vodila kroz cijeli proces dopuštajući nam apsolutnu kreativnu slobodu.
Proces geneze predstave počeo je još u svibnju 2024. godine kada smo profesorica i ja počeli tragati za tekstom i razgovarati o prirodi projekta. Nakon što je tekst izabran, uz profesoričino mentorstvo, složio sam dramaturgiju te smo počeli s probama – tjedan dana prije početka nastave. Svi uključeni doprinijeli su projektu izražavajući svoje frustracije uzrokovane školskim sustavom te su tako i oblikovali predstavu. U siječnju smo imali premijeru i igrali šest izvedbi za učenike i djelatnike naše škole. Premda je igrala u raznim kazališnim prostorima otad, predstava se najautentičnije osjećala smještena u učionicu u svom punom trajanju kao izvedba site specific teatra. Poslije toga smo dalje izvodili predstavu i u Mariboru u njihovoj I. gimnaziji, potom u Hrvatskome domu te u splitskom HNK na županijskom LiDraNu. U trenutku pisanja ovoga teksta spremamo se za državnu razinu!
Uspješni smo u svome cilju. Napravili smo predstavu koja govori o našim problemima i ponosimo se njome. Pokazali smo za što smo sposobni kao učenici, umjetnici i ljudi. Pustili smo svoj glas i odzvonili smo.
