Arhitektura, kao jedina umjetnost koja zahtijeva tehničko znanje, kroz povijest je doživljavala brojne transformacije. Svugdje su u svijetu povijesne građevine, spomenici ili obične obiteljske kuće doživljavali promjene prilagođavajući se novijim vremenima. Naš Split, grad bogate povijesti koja seže u antičko doba, savršen je primjer tih promjena, ali i izazova koje nosi očuvanje arhitektonske baštine. Iva Guć iz 4.f, naša je buduća arhitektica i otkrit će nam neke od njih.
Od palače do brutalističke arhitekture
Split je nastao iz Dioklecijanove palače, monumentalnog rimskog kompleksa iz 4. stoljeća kojei je dao izgraditi rimski car Dioklecijan kako bi mogao nesmetano uživati u „penzionerskom“ životu. Tijekom srednjega vijeka unutar palače razvijala se urbana struktura koja je stvorila jedinstvenu stratigrafiju prostora. Ova slojevitost postala je predmet brojnih istraživanja i interpretacija u suvremenoj arhitekturi i urbanizmu. U bližoj povijesti, tj. u 20. stoljeću, Split doživljava intenzivan urbanistički razvoj. Projekt “Split 3” iz 1970-ih godina predstavlja ambiciozan pokušaj planiranja urbanog prostora za 50.000 stanovnika, integrirajući moderne urbanističke modele s lokalnim kontekstom. Danas je taj projekt poznati simbol brutalističke arhitekture nastale u vrijeme socijalizma, koju ne cijene svi isto. Mnoge građevine iz 20. stoljeća, iako značajne, zanemarene su zbog mišljenja da nisu dovoljno stare za zaštitu. Takve su zgrade često neodržavane, neplanski dograđivane ili čak srušene, što dovodi do gubitka vrijednih arhitektonskih djela.
Palača života – grad mijena
Ipak, veći je problem povijesna jezgra Splita, posebno Dioklecijanova palača, koja se suočava s pritiscima masovnoga turizma. Prekomjerna turistička eksploatacija dovodi do degradacije prostora i gubitka autentičnosti. Iako postoje inicijative za održivo upravljanje i očuvanje, poput projekta “Palača života – grad mijena”, nepoštivanje kulturne baštine i dalje ostaje problem, a često tome nisu uzrok samo turisti. Promjene u demografskoj strukturi Splita, posebno nakon intenzivne urbanizacije, utjecale su na odnos stanovništva prema kulturnoj baštini. Mnogi novi stanovnici, bez dubokih korijena u lokalnoj povijesti, često ne prepoznaju vrijednost povijesnih građevina. To rezultira nedostatkom svijesti o važnosti očuvanja i neadekvatnim ponašanjem prema baštini pa često možemo primijetiti klima-uređaje postavljene u samoj jezgri grada za koje je bilo potrebno izbušiti rupe u kamenu starom više od tisuću godina.
Split se, kao grad bogate arhitektonske prošlosti, ne bi trebao suočavati s izazovima u očuvanju svoje baštine! Očuvati je možemo samo mi stanovnici koji cijenimo svoj grad. Potrebno je povećati svijest među stanovništvom o vrijednosti arhitektonskog naslijeđa te predstaviti održive strategije upravljanja kako bi se osigurala zaštita i očuvanje povijesnih prostora za buduće generacije. Također, potrebno je sve one koji posjećuju osvijestiti kako Split nije samo grad za zabavu, već dio neizbrisive povijesti.
